restoran podgoricaпрокат автомобил Подгорица
Štampa

IBA Crne Gore

on .

Do sada je u Crnoj Gori identifikovano 13 IBA ili 130.650 ha, od čega je na obali 7950 ha, jezera obuhvataju 42.000 ha a polja, kanjoni i planine 80.700. Ukupno, pod IBA Crne Gore je 10.60% teritorije države. U Crnoj Gori je, po strogim međunarodnim standardima do sada identifikovano svega pet takvih područja - Skadarsko i Šasko jezero, Ulcinjska solana, Durmitor i Biogradska gora. No, to je tek početak rada na IBA identifikaciji.

 

ORNITOLOŠKI ZNAČAJNA PODRUČIJA:

Delta Bojane
Ulcinjska solana
Velika plaža
Ada Bojana
Paraturk
Šasko jezero
Rumija
Buljarica
Tivatska solila
Skadarsko jezero
Ćemovsko polje
Kanjon rijeke Cijevne
Nikšićke akumulacije
Prokletije
Plavsko jezero
Hajla
Durmitor
Biogradska gora

Mapa IBA Crne Gore

IBA crne gore

 

DELTA BOJANE

Površina u ha:  7500
Nadmorska visina: 0-10 m
Koordinate: 41°57'9.12"N; 19°19'28.83"E
IBA kriterijumi: A1,  A3,  A4i,  A4iii, B1i, B2, B3

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Delta Bojane nalazi se na krajnjem jugoistoku zemlje. Od Skadarskog jezera je razdvojena planinom Rumijom i pruža se do grada Ulcinja na zapadu i ušća Bojane u Jadran na istoku. Obuhvata značajna staništa za ptice kao što su Ulcinjska solana, Šasko jezero, Ada Bojana, Velika plaža sa Brijegom od mora, knete uz Bojanu, ostrvo Paratuk, Ulcinjsko i Zoganjsko polje. Otvoreno more, slatkoslana voda, pješčane plaže sa dinama, solana, rijeka Bojana, kanali, plavne šume, tršćaci, tamariks, poljoprivredno zemljište, pašnjaci i predjeli pod mandarinama i maslinama samo su dio staništa koje ptice koriste za svoju ishranu, gniježđenje i odmor. Delta je u tijesnoj vezi sa Skadarskim jezerom i sa dijelom delte koji pripada Albaniji (zaštićenim kao Ramsarsko područje i prirodno dobro), te se, u smislu zaštite područja i neodvojivosti staništa, mora posmatrati integralno. U Delti je do sada registrovano više od 240 vrsta ptica. U narednim poglavljima obrađena su najznačajnija staništa za ptice na crnogorskom dijelu delte.

Knete, Ulcinjsko i Zoganjsko polje  nerazdvojan su dio kompleksa staništa delte Bojane. Oba staništa su značajna za ishranu i boravak ptica, te gniježđenje pjevačica. Različit sastav vegetacije ovih staništa privlači i različite skupine ptica. Značaj njihovog očuvanja nije manji od staništa koja su tekstu posebno opisana u odnosu na ostala u delti.

 

ULCINJSKA SOLANA

Površina u ha: 1492  
Nadmorska visina: 0-3 m
Status zaštite: IBA od 1989. godine a od 2004. godine prvi privatni Park prirode u Crnoj Gori (nezaštićen na lokalnom ili nacionalnom nivou); Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 19°18’5,71’’ E   41°55’25,14’’ N

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Solana je smještena na jugoistočnoj obali Jadranskog mora, na krajnjem jugoistoku države. Nalazi se na 1 km vazdušne linije od Ulcinja i isto toliko do granice sa Albanijom. Solana Ulcinj je napravljena drenažom nekadašnje lagune Zogajsko blato koje je pretvoreno u solanu 1926. godine. Kako na albanskom jeziku "zog" znači ptica, dovoljno je jasno o kakvoj se močvari radilo. Solana se nalazi u regionu sa najvećom insolacijom na Jadranu - 2567 sunčanih sati. Danas je ona u "sendviču" najznačajnijih ornitoloških lokaliteta na Jadranu, pa i  šire: Velike plaže, Ade Bojane, Šaskog i Skadarskog jezera, te Velipoje u Albaniji. Solana se puni vodom iz mora. Jake pumpe (3000 l/sec) iz mora izvlače vodu i morske organizme. Voda se preliva po plitkim bazenima dubine, u prosjeku 20-30 cm i pod uticajem sunca i vjetra isparava.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Solana je danas najznačajnije stanište na seobi, zimovanju, gniježđenju i za ishranu ptica na cijeloj istočnoj obali Jadrana. Do danas, na Solani je registrovano 240 vrsta ptica od čega 55 gnjezdarica: Tadorna tadorna, Botaurus  stellaris, Accipiter brevipes (uz solanski kanal), Falco tinnunculus, Phasianus colchicus, Rallus aquaticus, Gallinula chloriopus, Himantupus himantopus, Haematopus ostralegus, Recurvirostra avosetta, Burhinus oedicnemus, Charadrius dubius, C. alexandrinus, Glareola pratincola, Tringa totanus, Sterna hirundo, S. albifrons, Larus cachinnans, L. genei, Streptopelia turtur, Clamator glandarius, Athene noctua, Merops apiaster, Coracias garrulous, Upupa epops, Galerida cristata, Calandrella brachydactyla, Hirundo rustica, H. daurica, Delichon urbica, Motacilla alba, M. flava, Luscinia megarhynchos, Phoenicurus ochruros, Oenanthe oeananthe, O. hispanica, Turdus merula, Acrocephalus arundinaceus, A. scirpaceus, Hippolais pallida, Sylvia atricapilla, S. communis, Muscicapa striata, Lanius senator, L. minor, Sturnus vulgaris, Oriolus oriolus, Pica pica, Corvus corone cornix, Passer montanus, P. domesticus, P. hispaniolensis, Carduelis canabina, Emberiza calandra, E. melanocephala. Na Solani se registruju i mnoge druge vrste čiji cenzus premašuje 1% evropske populacije: Phalacrocorax pygmeus, Pelecanus crispus 3%, Egretta garzetta 1.5%, Ardea alba, Platalea leucorodia, Charadrius alexandrinus, Pluvialis squatarola, Calidris alpina, Tadorna tadorna, Himantopus himantopus, Limosa limosa 3%, Numenius tenuirostris, Tringa erythropus 1.5%, Tringa stagnatilis 1.5%. Gotovo 3% od ukupne sjeverozapadne populacije ugroženog pelikana, Pelecanus crispus, u postgnijezdećem periodu, u periodu avgust - novembar posjećuje Solanu zbog niskog intenziteta uznemiravanja, veličine staništa i dobrog hranilišta. Brojke su impresivne i u proljeće: registruju se na stotine i hiljade vodenih ptica koje se zaustavljaju na solani radi odmora i prehrane (npr. martovka ili mala patka, Anas querquedula dolazi u frekvenciji od 1200 jedinki/čas). Brojne vrste tokom proljećne seobe kao što su O. oriolus, Saxicola rubetra, M. flava, Muscicapa striata, Ficedula sp. itd. okupljaju se na Solani u velikom broju, a jata dostižu hijade i hiljade na dan.

STANIŠTA

114 biljnih vrsta je do sada registrovano na slanim bazenima i nasipima. Dominiraju Salicornia herbacea, Phragmition communis. Travnata površina pokriva 122.1 ha (brane i obalski nasipi), zajednice halofita 60,2 ha (površina bazena), trske 8 ha (površina basena i kanali), Tamarix i niže drveće 13 ha i pionirska vegetacija 55 ha (uglavnom obalski nasipi). Nasipi služe za ispašu stoke ili se pale tokom ljeta. U vodama solanskih bazena registrovano je 24 vrsta riba, a na nasipima 12 vrsta vodozemaca, 28 vrsta gmizavaca, te 33 vrste sisara.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Ilegalni lov imao je negativne posljedice na gnježđenje i boravak ptica ranijih godina. Od 2003. Uprava je zabranila lov, što se odmah reflektovalo na prisustvo ptica. Od maksimalnih 56 pelikana tokom zimovanja, broj se penje na 96 u 2004. godini. Lov i ubrzani turistički razvoj na obali (Velika plaza, Štoj) može imati udar na opšte vrjednovanje kvaliteta prirode u cijeloj delti Bojane. Zagađenja od naselja (otpadne vode, industrija) mogu uticati na kvalitet morske vode koja se pumpa iz mora u Solanu, te izmijeniti prehrambeni sastav za ptice u solanskim bazenima. Solana je od 1989. godine Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica (IBA). Ulcinjska solana je predložena da bude dio prekograničnog rezervata biosfere "Skadarsko jezero i delta Bojane" (na Albanskoj strani je već ustanovljen). Od 2004. godine, Solana je prvi privatni park prirode u Crnoj Gori, uskoro i na Ramsar listi. Pored Centra za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore, značajnu ulogu u očuvanju ptica ovog područja ima Evropska prirodna baština – Euronatur. Solana je danas zonirana sa kompletnom infrastrukturom za posjetioce koji žele posmatrati ptice ili se upoznati sa proizvodnjom soli na tradicionalni – ekološki prihvatljiv način.


VELIKA PLAŽA

Dužina: 12 km + pojas u zaleđu do 1000 m
Nadmorska visina: 0-3 m
Status zaštite: Velika plaža je zaštićena 1968. godine kao rezervat prirodnog predjela, Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 41°53'36.69"N; 19°17'47.47"E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Velika plaža je najduža jadranska plaža i prostire se od ušća kanala Port Milena u Jadran (rt Đerani) do desnog kraka rijeke Bojane (njenog ušća u Jadran). Plaža je pješčana sa, danas, degradiranim dinama u zaleđu. Iza dina nalazi se pojas brakičnih močvara koje su u nivou mora, te ostataka poplavnih šuma. Na krajnje istočnom dijelu plaže, uz Bojanu (zauzima 4 km plaže i zaleđa), nalazi se močvara sa zaslanjenom vodom i tipično brakičnom vegetacijom Juncus i Tamarix. Ona je dio "Zelenog pojasa Evrope".

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Ornitološki značaj Velike plaže ranije se ogledao u značajnom gnjezdilištu, prije svega zijavaca, noćnih potrka i ostrigara. Danas je stanište fragmentisano, te se može naći samo pokoje gnijezdo šljukarica (žalara i blatarića), a u ostacima poplavne šume gnijezda modrovrane, Coracias garrulus i kobca, Accipiter brevipes. Plaža je naročito značajna tokom migracije: ona je "odskočna daska" za put preko Italije, Sicilije i Malte ka Africi i prihvatilište ptica poslije zimovanja. Pored Solane, Ade i Paratuka, ona je jedno od ključnih primorskih mjesta na seobenom putu preko Jadrana. Plaža zadovoljava standarde za upis na Ramsar listu močvara od međunarodnog značaja jer se u njenom zaleđu, u močvari preko koje je izgrađen ilegalni put, gnijezdi gotovo 1% evropske populacije barske kokice, Porzana pusilla. Brijeg od mora je značajno gnjezdilište ševa, noćnih potrka, pčelarica i značajno hranilište za većinu vrsta u delti. Tu se u zadivljujućem broju registruje i planinska ševa, Lullula arborea.

STANIŠTA

Plitka voda Jadrana uz Veliku plažu idealno je hranilište i odmaralište ptica tokom seobe. More po pješčanoj plaži iznosi velike količine hrane. U zaleđu plaže, na dinama, nalaze se ugrožene primorske biljke, nestale sa ostalih plaža Jadrana usljed urbanizacije i turističkog pritiska. Iza dina je močvarna vegetacija sa Juncus sp., Phragmites sp, Tamarix sp... Brijeg od mora je prostrani pašnjak sa pjeskovitom podlogom. Zimi poplavljeno, ljeti neznatno obrađeno.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Velika plaža i Brijeg od mora su lovišta lokalnog lovačkog društva. Tokom zimskih i proljećnih mjeseci ona su front za odstrjel umornih selica iz Afrike i brojnih poljskih ptica. Tokom ljeta i jeseni, idealna su mjesta za odstrjel grlica i ostalih vrsta koje sele preko Ulcinja. Velika plaža jedno od najpopularnijih kupališnih destinacija u Crnoj Gori. Pritisak turista je veliki, a kontrola njihovog kretanja zanemarena. Dine se pretvaraju u parkinge, a zaleđe plaže ravna za leteće motorne zmajeve. Ubrzani turistički razvoj regiona uzrokuje i ilegalnu gradnju turističke infrastrukture. Izgradnja novih hotelskih kompleksa duž plaže značajno će ugroziti staništa ne samo ptica, već i drugih grupa životinja koje Veliku plažu biraju za svoje stanište. 


ADA BOJANA

Površina u ha: 494
Nadmorska visina: 0-3 m
Status zaštite: Nezaštićeno na lokalnom ili nacionalnom nivou; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 41°51'49.07"N; 19°21'39.82"E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Ada Bojana je smještena na krajnjem jugoistoku zemlje, uz granicu sa Albanijom. Ostrvo je trouglastog oblika i okružuju ga sa jedne strane more plažom dugom 3700 m i rijeka Bojana. Ada je, po predanju, nastala tako što se nasukao brod koji je ušao u njen estuar. Oko njega su se počele stvarati naslage pijeska, da bi danas Ada bila najveće ostrvo u delti. Za vrijeme hladnog rata, Ada je bila vojna zona sa strogo čuvanom granicom. To je uslovilo da su pojedini njeni djelovi i danas zadržali djevičanski izgled. Sjeverni i istočni dio ostrva su poplavne šume bogate biodiverzitetom. Ada je danas dio "Zelenog pojasa Evrope". Zaleđe plaže čine dine iza kojih se kriju jedinstvena staništa na cijelom Mediteranu.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Ornitološki značaj Ade Bojane ogleda se prije svega u značajnim kolonijama gnjezdarica: fendaci, Phalacrocorax pygmeus; čaplje kašikare, Platalea leucorodia; male bijele čaplje, Egretta garzetta; sive čaplje, Ardea cinerea; gakovi, Nycticorax nuctycorax; žuta čapljica, Ardeola ralloides; vranci, Phalacrocorax carbo; bukavci, Botaurus stellaris našli su svoje mjesto za gniježđenje u poplavnoj šumi Ade i njenim tršćacima. Adu posjećuju i pelikani, Pelecanus crispus, na njoj gnijezdi i kobac Accipiter brevipes. Iza dina gnijezdi noćni potrk, Burchinus oedicnemus; leganj, Caprimulgus europeus; više vrsta barskih kokica, a ranije zijavci, Glareola pratincola i ostrigari, Haematopus ostralegus. Veliki broj drugih vrsta vodenih ptica nalazi svoje idealno hranilište na ušćima Bojane: Sterna sp., Gavia sp., Larus sp., Mergus sp., Melanita sp. Ada zadovoljava standarde za upis na Ramsar listu močvara od međunarodnog značaja.

STANIŠTA

Poplavne šume Ade čine jasenovi, topole, hrastovi i brijestovi. Uz Bojanu se pruža koridor rijetkih ili ekonomski značajnih ribljih vrsta koje migriraju ka Šaskom i Skadarskom jezeru. Tri vrste ugroženih jesetri, Acipenser sp. ključni su indikatori vrijednosti ovog koridora. Na pješčanim dinama blizu državne granice 2002. godine je gnijezdila i morska kornjača, Caretta caretta. Njeno prisustvo je registrovano i kasnije, ali gniježđenje nije potvrđeno. Plavnim šumama Ade tumaraju šakali Canis aureus, a rijekom Bojanom delfini, Tursiops truncatus.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Ada je lovni rezervat lokalnog lovačkog društva. Ona je jedno od najpopularnijih nudističkih destinacija na Jadranu. Pritisak turista je veliki, a kontrola njihovog kretanja zanemarena. Obzirom da se kolonije ptica nalaze na samoj Bojani, vožnja rijekom takođe predstavlja uznemiravajući faktor za gnjezdarice. Sezona gniježđenja se u potpunosti poklapa sa sezonom dolaska turista. Vožnju brodom treba ograničiti sredinom te rijeke. Ubrzani turistički razvoj regiona uzrokuje i gradnju na obalama Bojane mahom ilegalnu. Oko 300 ilegalnih objekata sagrađeno je na desnom kraku Bojane. Objekti su značajno ugrozili djevičanski izgled ostrva, a značajno utiču i na kvalitet vode rijeke, obzirom da nema kanalizacionog sistema. Gradnja novih hotelskih kompleksa van garnica postojećeg, te njihova neusklađena spratovnost može značajno da ugrozi status Ade kao divlje ljepotice.


PARATUK

Površina u ha: 0.2
Nadmorska visina: 3 m
Status zaštite: Nezaštićeno na lokalnom ili nacionalnom nivou; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 41°54'35.94"N, 19°20'29.24"E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Ostrvo Paratuk se nalazi na rijeci Bojani, uz državnu granicu sa Albanijom. Udaljeno je 1 km vazdušne linije od Solane i 7 km od ušća Bojane.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Ostrvo je najznačajnije gnjezdilište čaplji i kormorana u delti. Više od 200 parova malih bijelih čaplji, Egretta garzetta, 220 parova fendaka, Phalacrocorax pygmeus i isto toliko vranaca, Phalacrocorax carbo, te više od 30 parova čaplji kašikara, Platalea leucorodia, isto toliko noćnih čaplji, Nycticorax nycticorax i žutih čapljica, Ardeola ralloides, nekoliko parova sive čaplje gnijezde na malom ostrvu.

STANIŠTA

Osušena ili živa stabla smokve, brijesta, vrbe, te trska i ostaci makije pokrivaju ovo ostrvo. Iz godine u godinu ono se izdužuje zahvaljujući nanosu pijeska po južnom kraju koji obrasta trskom.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Život na Paratuku buja zahvaljujući njegovom položaju, nepristupačnosti sa kopna i nekada dobro čuvanoj gvozdenoj zavjesi između dvije države. Uspostavljanje plovnosti na rijeci Bojani otjeralo bi ptice sa ostrva. Njihovo odsustvo bi se registrovalo u cijeloj delti tokom sezone gniježđenja, obzirom da se pomenute gnjezdarice hrane na ulcinjskim knetama i solani. 


ŠASKO JEZERO

Površina u ha: 315-380 
Nadmorska visina: 0-3 m
Status zaštite: IBA od 1989. godine, nezaštićeno na lokalnom ili nacionalnom nivou; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 19°19’56,87’’ E   41°58’22,41’’ N

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Šasko jezero je smješteno u «sendviču» između Skadarskog jezera i Ulcinjske solane, u jugoistočnom dijelu države, na području Ulcinja. Jezero je od Skadarskog jezera odvojeno planinom Rumijom (1595 mnv), a od Solane Briskom gorom (176 mnv). Udaljeno je 16 km od ušća Bojane u Jadran. Jezero ima čistu vodu, blago zaslanjenu. Njegova prosječna dubina je 4 metra. Najdublja tačka je podvodni izvor Begovo oko, ispod Briske gore, 9 m. Smatra se da zaslanjenje vode jezera tokom ljetnjih mjeseci dolazi poniranjem vode Solane. Tokom visokog vodostaja Bojane, jezero periodično komunicira sa rijekom, te time izmjenjuje svoj florističko faunistički sastav. Kontakt se ostvaruje plavljenjem Fraskanjelskog polja ili kanalom dugim 1600 m, koji je zarastao i skoro van funkcije. Oscilacija nivoa vode u jezeru je oko 2 m, a temperatura vode između 7 i 28 stepeni C.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Ornitološki sastav jezera predstavlja minijaturu Skadarskog jezera. Ipak, povećano uznemiravanje uzrokuje da je broj gnjezdarica na ovom jezeru znatno manji, te da kolonije koje ima Skadarsko jezero odsustvuju sa Šaskog, u prvom redu više vrsta čaplji, kormorana i pelikana. Značajne gnjezdarice Šaskog jezera su Rallus aquaticus, Gallinula chloriopus, Fulica atra, Sterna hirundo, S. albifrons, C. hybrydus, Streptopelia turtur, Clamator glandarius, Athene noctua, Coracias garrulous, Upupa epops, Galerida cristata, Calandrella brachydactyla, Hirundo rustica, Delichon urbica, Motacilla alba, M. flava, Luscinia megarhynchos, Phoenicurus ochruros, Oenanthe oeananthe, O. hispanica, Turdus merula, Acrocephalus arundinaceus, A. scirpaceus, Hippolais pallida, Sylvia atricapilla, S. communis, Muscicapa striata, Parus lugubris, Lanius senator, L. minor, Sturnus vulgaris, Oriolus oriolus, Pica pica, Corvus corone cornix, Passer montanus, P. domesticus, P. hispaniolensis, Carduelis canabina, Emberiza calandra, E. melanocephala. Tokom jeseni i zime, na vodama jezera mogu se registrovati pelikani i kormorani. Na zimovanju, jezero "gosti" dvadesetak hiljada vodenih ptica, najviše baljoški, što je dovoljan uslov za upis na Ramsarsku listu močvara od međunarodnog značaja.

STANIŠTA

Oko jezera u guste sastojine trske Phragmites communis, šaša Carex i Juncus sp. Jezero je u priobalju pokriveno flotantnom vegetacijom, dok su plavne livade Fraskanjelskog polja pokrivene jasenom, vrbom i dubom. Sve zajedno, sa nenaseljenom obalom daje sliku djevičanskog pejzaža. U vodama jezera se lovi jegulja, krap, cipol, kinez i lica, odlična prehrambena baza za ptice, posebno u mjesecima kada je riba zarobljena u okvirima jezera i kada ono nema kontakt sa okolnim vodama. U jezeru je registrovano 23 vrste ribe.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Šasko jezero je lovište lokalnog lovačkog društva. Dokumentovani ilegalni načini lova (mamci, CD), te lov van sezone lova uznemiravaju vodene ptice, posebno u zimskim i ranim proljećnim mjesecima. Lov na ptice na ovom jezeru treba biti striktno zabranjen. Jezero nije zonirano, te je prisustvo ribara, njihovih mreža i kućica za ribarski alat i ulov svuda. Turistički pritisak i vožnja jezerom takođe predstavlja uznemiravajući faktor za gnjezdarice, jer se sezona gniježđenja u potpunosti poklapa sa sezonom dolaska turista. Ubrzani turistički razvoj regiona uzrokuje i gradnju na obalama jezera, što će, ukoliko se to ne podvede pod zakon i ne izgrade se kolektori, uništiti djevičanski pejzaž i kvalitet vode jezera. Čišćenje kanala kojim jezero kontaktira sa Bojanom, bez predhodno realizovanih istraživanja, može da izdrenira vodu jezera, ako se ta aktivnost ne obavi stručno. Kontakt sa Bojanom, koja je bakteriološki opterećena tokom ljetnjih mjeseci, i njeno miješanje sa vodom Šaskog jezera, može biti pogubno za ovo jezero.

 

RUMIJA

Površina u ha:  2300
Nadmorska visina: 500-1595 m
Status zaštite: Nezaštićeno područje na lokalnom i nacionalnom nivou
Koordinate: 42° 3'40.43"N; 19°14'53.15"E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Planina Rumija nalazi se između dva najznačajnija močvarna staništa u Crnoj Gori, IBA Skadarsko jezero i IBA Delta rijeke Bojane. Pravac pružanja je istok – zapad. Sjeverne padine iznad 500 mnv su uglavnom nenaseljene, sa Ostrosom kao mjesnim centrom. Južne padine su takođe slabo naseljene.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Obzirom da se nalazi u "sendviču" između dva najznačajnija staništa za močvarne ptice u Crnoj Gori, Rumija predstavlja koridor njihove migracije, te stanište brojnim vrstama koje opredjeljuju IBA Crne Gore. To su u prvom redu značajne (možda i najznačajnije) populacije brgljeza lončara, Sitta neumayer; bjeloguze, Oenanthe hispanica; baljinog kokota, Upupa epops; ćuka, Otus scops; više vrsta sokolova, orla zmijara, Circaetus gallicus; kosa kamenjara, Monticola saxatilis; te populacija jarebice kamenjarke, Alectoris graeca.

STANIŠTA

Osim kamenitih, otvorenih i strmih pašnjaka, na Rumiji se u granicama IBA nalazi pojas mediteranske makije, šume koštanja i bukove šume. Kameniti pašnjaci pokriveni su livadama pelima, Salvia officinalis koja je predmet intenzivnog sakupljanja u ljetnjim mjesecima. Značajan uticaj u degradaciji makije ima stočarstvo, u prvom redu gajenje koza.   

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

S obzirom na kamenite pašnjake, bezvodnost i vlagom bogat vazduh, Rumija je prilično negostoprimna, te s toga i očuvana. Velike površine pod ljekobiljem tokom ljetnjih mjeseci privlače sakupljače, ali je njihov uticaj neznatan. Glavna opasnost za ovo IBA stanište je eventualni pokušaj postavljanja farme vjetroelektrana na njenim padinama, što bi se najdrastičnije odrazilo na ptice.


BULJARICA

Površina u ha: 300
Nadmorska visina: 0-2 m
Status zaštite: Nezaštićeno na lokalnom i nacionalnom nivou; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 42o11’26.62’’ N, 18o58’19.77’’ E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Ovaj lokalitet predstavlja morsku uvalu koja se nalazi se između Petrovca na zapadu i Sutomora na jugoistoku. U zaleđu se nalazi masiv Rumije, Paštrovići, koji odvajaju ovaj zaliv od Skadarskog jezera. Ovo je ruralno područje sa još uvijek nerazvijenom infrastrukturom i netaknutom prirodom. Buljarica je i najduža plaža na Budvanskoj rivijeri, duga oko 2200m, iza koje se pruža poplavna uvala. Na višim djelovima zaleđa nalazi se jedna od posljednjih izvornih mediteranskih šuma hrasta i jasena, u kojoj je smješten auto-kamp. Suvi djelovi uvale se koriste u poljoprivredne svrhe: za vinogradarstvo, voćarstvo i ispašu.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Buljarica je jedan od najvećih ekoloških kompleksa na jadranskoj obali, jedinstven zbog relativno netaknute prirode i autohtonih vrsta. Obalske močvare, u kojima dolazi do miješanja slatke vode sa morskom, su jedno od najrjeđih staništa na čitavom Mediteranu. IBA standardi preporučuju za zaštitu ovaj prostor zbog njegove vrijednosti kao staništa ili mjesta boravka velikog broja ugroženih vodenih ptica: fendaka, Phalacrocorax pygmeus, kratkoprstog kobca (gnjezdarica), Accipiter brevipes; morskog sokola, Falco eleonorae; krškog sokola, Falco biarmicus; vjetruške, Falco tinunculus kao i zbog pjevačica: trstenjaka, Acrocephalus arundinaceus; vodomara, Alcedo atthis; srednjeg djetlića, Dendrocopus medius; brgljeza lončara, Sitta neumayer; te sjenice, Parus lugubris. Buljarica je značajna tačka na seobenom koridoru, što potvrđuje i ekstremno jak lovni pritisak tokom zime: više vrsta plovki i šljukarica koriste plažu za odmor tokom seobe, u prvom redu patke, Anas penelope, Anas acuta, Anas crecca, Anas querquedula, te šljukarice Calidris feruginea, Numenius phaeopus i druge.

STANIŠTA

Na dodiru sa morem formirala se plaža koju čine grublji obluci. Plaža je širine do tridesetak metara. U zaleđu plaže je uzdignuti prirodni nasip nastao aktivnim radom talasa. Močvara u zaleđu sa nalazi u nivou mora, i polako se penje prema kopnu. Postoje drenažni kanali u kojima se zadržava voda, a takođe i prirodne depresije koje formiraju splet plitkih jezeraca. U neposrednom zaleđu plaže nalazi se gust tršćak koji se nastavlja na poplavne livade i šumu autohtonog hrasta, močvarnog jasena, brijesta i maslina. Brda koja okružuju dolinu su prekrivena mediteranskom makijom, kao i kultivisanim maslinjacima. Toliki broj staništa na malom prostoru govori o kompleksnosti ekosistema Buljarice, ali i o njegovoj ranjivosti.  

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

S obzirom da je ovo jedna od najatraktivnijih lokacija na našem primorju, očigledna opasnost po ovo područje leži u ekonomski nevalorizovanom prostoru. Svi drugi problemi u ovoj uvali, pa i intenzivan lov zimi, neznatni su u odnosu na trajno izgubljen prostor urbanizacijom. Buljarica zadovoljava tri od devet kriterijuma Ramsarske konvencije o močvarnim staništima, kao jedinstvena, rijetka i reprezentativna močvara na istočnoj obali Jadrana, stanište brojnih ugroženih vrsta, ne samo ptica već i vodozemaca i gmizavaca i ključno mjesto u migraciji ptica.


TIVATSKA SOLILA

Površina u ha: 150 
Nadmorska visina: 0-1 m
Status zaštite: Specijalni florističko - faunistički rezervat; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 42°23'36.59"N; 18°42'54.56"E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Tivatska solila se nalaze u Tivatskom zalivu Boke Kotorske i zahvataju površinu oko 150 ha. Polovina Solila pripada muljevitim bazenima sa nasipima maksimalne visine 15 cm koji se pune vodom iz mora, a drugu čine uski bazeni i kanali sa močvarnom vegetacijom. Ovi bazeni su cijelom dužinom odvojeni od "morskih" bazena nasipom visine 2 metra.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Na Tivatskim solilima dosad je zabilježeno 47 vrsta ptica vodenih staništa, od čega su 4 vrste stalno prisutne, oko 35 zimuju na solilima, a 6 vrsta vjerovatno gnijezde. Vodene ptice registrovane na solilima su: Gavia stellata, Tachybaptus ruficollis, Podiceps cristatus, P. nigricollis, Phalacrocorax carbo, P. pygmeus, Egretta garzetta, E. alba, Ardea cinerea, Plegadis falcinelu,s Grus grus, Phoenicopterus ruber, Pandion haliaetus, Anas penelope, A. strepera, A.platyrhynchos, A. acuta, Melanita fusca, Ralus aquaticus, Gallinula chloropus,Fulica atra, Himantopus himantopus, Charadrius alexandrinus, C. dubius, Actitis hypoleuctos, Pluvialis squatarola, P. apricaria, Vanellus vanellus, Calidris alpina, Philomachus pugnax, Gallinago gallinago, Limosa limosa, Numenius arquata, Tringa totanus, T. nebularia, T. ochropus, Larus ridibundus, L. cachinnans, Alcedo atthis. Sa ostalim grupama ptica, pjevačicama, grabljivicama i dr., na Solilima je do sada registrovano 111 vrsta. Ako se uzme u obzir da se istraživanja ne provode kontinuirano, za očekivati je znatno veći broj vrsta.

STANIŠTA

Tivatska solila predstavljaju jedinstvene plitke bazene i kanale sa vegetacijom koja nastanjuje zaslanjena staništa, isčezla u Crnoj Gori svud osim na Ulcinjskoj solani. Plitka, slana voda, bogata ribom i muljevito dno sa bogatim bentosom su dobra prehrambena baza za ptice. Sistem kanala u istočnom dijelu drenira okolna područja i prima vodu od rijeke Široke koja dolazi sa padina Vrmca i rijeke Kolžun koja drenira Gornji Grbalj. Voda u kanalima je slatka i opterećena otpadnim vodama industrije u Grblju. Iako zagađena, slatka voda je stanište za ostale grupe životinja u prvom redu insekti, vodozemci i gmizavci, značajni za ishranu ptica. Tokom ljeta, istočna polovina solila ostaje bez vode zbog presušivanja obje dotoke. I zapadni dio, punjen plimom, znatno isušuje.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Prije pedesetak godina je na ovom prostoru predviđeno ponovno aktiviranje ove srednjovjekovne solane. Kristalizacioni bazeni, sistemi kanala i nasipa su već izgrađeni, ali proizvodnja soli nije uslijedila. Intenzivno prisustvo lovaca tokom duge lovne sezone od 15. avgusta do 15. marta, čine da solila ne prihvataju u dužem periodu većinu vrsta koje su registrovane za ovaj prostor. Predviđene mjere zaštite koje isključuju lov, zabranjuju bilo kakve aktivnosti nasolilima, te ograničavaju razvoj farmi školjki i gambora na morski zaliv ispred zaštićenog područja, doprinijele bi povećanju brojnosti zimujućih i migratornih jata ptica na ovom prostoru.


SKADARSKO JEZERO

Površina u ha: 40000
Nadmorska visina: 6-9 m
Status zaštite: Nacionalni park (1983); IBA (1989); Ramsar područje (1995); Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 42°11’2. 14”N; 19°17’36.17”E 
IBA Kriterijumi: A1, A3, A4i, A4iii, B1i, B2

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Skadarsko jezero se nalazi u Zetsko - skadarskoj kotlini. Crnoj Gori pripada dvije trećine jezera dok je jedna trećina teritorija Albanije. Površina varira tokom godine od 375 do 540 km2. Prosječna dubina je 4 m. Ukupna količina vode u jezeru se tokom godine izmijeni dva do tri puta. Najviše vode dobija Moračom, više od 60%, a napajaju ga i podvodni izvori, Raduš i Karuč kao najveći, te više rječica Plavnica, Gostiljska, Rijeka Crnojevića i dr. Jezero ima kontakt sa morem rijekom Bojanom. Suptropsko je i nikada ne zamrzava, što predstavlja osnov za vrlo veliku organsku produkciju. Sjeverna obala je niska, močvarna i nastavlja se na Zetsku ravnicu. Južne obale su strme i razuđene. Duž same obale raspoređena su ostrva Starčevo, Beška, Moračnik, Tophala, Gradac, Dužica, Skut, Grmožur i mnoga druga. Većina ostrva ima kulturni značaj zbog veoma starih manastira i tvrđava.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Na jezeru je do sada registrovano 281 vrsta ptica. Od tog broja, više od 90 % čini pokretni, migratorni dio ornitofaune. Kapacitet jezera kao gnjezdilišta je veliki, što su najvećoj mjeri iskoristili: Podiceps cristatus,Tachybaptus ruficollis, Pelecanus crispus,Phalacrocorax pygmeus, Phalacrocorax carbo, Ardea cinerea, A. purpurea, Egretta garzetta, Ardeola ralloides, Botaurus stellaris, Nycticorax nycticorax, Bubulcus ibis, Fulica atra, Chlidonias hybrida, Larus michahellis i Plegadis falcinellus. Najznačajnije gnjezdarice jezera su pelikan i fendak. Pelikan je na najzapadnijoj tački njegovog areala, a fendak sa više od 2000 parova predstavlja jednu od najvećih kolonija ove ugrožene vrste na svijetu. Više od 80 vrsta ptica gnijezdi na jezeru. Skadarsko jezero je značajno i kao zimovalište, posebno za baljošku, Fulica atra, koja "nosi" 60-80% ukupnog broja zimujućih populacija ptica na jezeru. Tu su i gnjurci, Podiceps cristatus, P. nigricollis; gluvara, Anas plathyrynchos, mala patka, A. crecca; šiljkan, A.acuta; zviždarka, A. penelopa; ćubasta plovka, Aythya fuligula; glavoči, A. ferina; crnka, A.nyroca; kokica, Gallinula chloropus; barski pjetlovan, Rallus aquaticus; obični galeb, L. ridibundus i dr. 45 vrsta ptica su redovni zimski gosti. Ništa manje nisu interesantni jesenji i proljećni selidbeni talasi sa velikim brojem vrsta koje na jezeru odmaraju. Ornitološki rezervati Pančeva oka, Crni žar i Manastirska tapija pružaju izvanredne uslove za gniježđenje.

STANIŠTA

Ekosistem Skadarskog jezera je izuzetno složen, submediteranskog tipa. Prostor obuhvata različite biotope: biotop voda, močvarne vegetacije, vodoplavnih šuma i livada, biotop šuma i šumošikara i biotop gariga i kamenjara... To ukazuje na florističku i vegetacijsku raznovrsnost. Zajednice plutajućih biljaka grade močvarnu vegetaciju koja zauzima veliki prostor uz  sjevernu obalu i zalive. Lokvanji i kasaronje preovladavaju. Velike površine jezera su pod trskom, Phragmites sp. Na vodoplavnim terenima egzistiraju vrbe Salix sp. Jedina prava vrbova šuma je Manastirska tapija na ušću Morače, koja pokazuje tedenciju širenja. U šumama i šikarama obalne zone i viših položaja na južnoj karstnoj obali, najčešća vrsta je Carpinus orientalis – bjelograbić, grab, hrast, Quercus ilex, a na ostrvima i lovor, Laurus nobilis. Na kamenjaru raste pelim, Salvia officinalis. Na ostrvima se nalaze ostaci makije koja je tu bila razvijena. Skadarsko jezero ima oko 45 vrsta riba sa dominacijom krapa, Cyprinus caprio; kineza, Carassius auratus gibellio i ukljeve, Alburnus alburnus alborella.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Opšte stanje ekosistema nije zadovoljavajuće. Opadanje broja zimujućih populacija ptica nastaje kao uticaj kombinacije više faktora, najčešće uznemiravanja, krivolova, a ranije i intenzivnog lova. Jezero nije zonirano, te se turistički pritisak, osobito tokom ljetnjih mjeseci prenosi na sve njegove djelove. Kvalitet vode Morače na uplivu u jezero je krajnje nezadovoljavajući. Ipak, uznemiravanje i gubitak staništa su, čini se, presudni faktori u nestajanju brojnih populacija ptica sa jezera, počev od sječe vrbovog i lovorovog drveta, manjoj mjeri berbe trske, ilegalne i legalne gradnje, vožnje glisera, jedrenje, eksploatacije šljunka iz ornitološkog rezervata Manastirska tapija i dr.


ĆEMOVSKO POLJE

Površina očuvanog dijela: 1200 ha
Nadmorska visina: 25-40 m
Status zaštite: Nezaštićeno područje na lokalnom i nacionalnom nivou; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 42°24'33.20"N; 19°19'11.43"E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Ćemovsko polje pripada Zetskoj ravnici i dolinama rijeka Cijevne i Morače. Uglavnom je pokriveno plantažama breskve i vinove loze, kako proizvođača «Plantaže», tako i velikog broja malih, privatnih vinograda. Polje je fragmentisano zasadima, kopovima za eksploataciju šljunka i privatnim dvorištima. Sjeverni dio Ćemovskog polja zauzima glavna gradska deponija Podgorice, bogato hranilište za ptice, naročito tokom zimskih mjeseci. Polje se nastavlja na naseljenu sjevernu obalu Skadarskog jezera a pripada mu i Aerodrom Golubovci. Ekstremni vremenski uslovi u polju – jak vjetar zimi, velika temperatura ljeti i česti požari dozvoljavaju samo razvoj stepske vegetacije. Dio polja oko Aerodroma je pod sađenom šumom alepskog bora.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Ćemovsko polje je najveća ravnica Crne Gore. Zasađeni dio i onaj koji je ostao do danas neobrađen, stanište je jarebice poljke, Perdix perdix, velikog broja ševa: Galerida cristata, Anthus campestris, te gnjezdilište pčelarice, Merops apiaster. Očuvani i ornitološki značajni dio polja čine ledine, tipični habitati za gniježđenje noćnog potrka, Burchinus oedicnemus. Stanarice okolnih planina spuštaju se tokom zime u polje, pa se na njemu registruju žutokljune galice Pyrrhocorax graculus, a dolaze i bjeloglavi supovi Gyps fulvus. Deponija je značajno hranilište mnogih vrsta ptica, a prstenovani galebovi Larus michahellis dokazuju njihovu disperziju, posebno sa ostrva susjedne Hrvatske. Ledina je tokom zime izvrsno hranilište i brojnim grabljivicama sa okolnih planina.

STANIŠTA

Vinogradi, zasadi breskve, sađena šuma bora i očuvani dio koji čini stepska, kseromorfna vegetacija. Gradska deponija je bogata organiskim otpadom i sitnim glodarima. 

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Ćemovsko polje je lovište lokalnog lovačkog društva. Značajno je odmorište i lovište za grabljivice na seobi. Dalje širenje plantažnog uzgoja voća i degradacija preostalog dijela polja uzrokovalo bi trajni nestanak pojedinih vrsta. Ozbiljnu opasnost predstavlja i širenje grada ka polju, pravljenje sportskih terena i slično.


KANJON RIJEKE CIJEVNE

Dužina kanjonskog dijela: 12 km
Nadmorska visina: 55-1397 m
Status zaštite: Nezaštićeno područje na lokalnom i nacionalnom nivou; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 42°23'54.90"N; 19°24'56.36"E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Rijeka Cijevna izvire u albanskim Prokletijama. Dužina riječnog toka iznosi 58.8 km, od čega 32.3 km pripada Crnoj Gori. Crnogorskom dijelu kanjona pripada 12 km. U uzdužnom profilu rijeka ima pad od 1350 m. Cijevna predstavlja najjužniju pritoku Morače i povezuje tri značajna IBA Crne Gore: Prokletije, Ćemovsko polje i Skadarsko jezero. Složena geomorfologija sa stijenskim usjecima visine ponegdje i preko 1000 m, uskim kanjonom u gornjem toku i dolinom na izlasku iz kanjona, te čista voda rijeke glavne su geo karakteristike IBA. Kanjon se nalazi na desetak kilometara od Podgorice.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Kanjon rijeke Cijevne je donedavno bio jedino stanište lešinara bijele kanje, Neophron percnopterus u Crnoj Gori. Tokom ljetnjih mjesci značajno je gnjezdilište zmijara, Circaetus gallicu; kratkoprstog kopca, Accipiter brevipes; više vrsta sokolova, jarebice kamenjarke, Alectoris graeca; ćuka, Otus scops; legnja, Caprimulgus europaeus; baljinog kokota, Upupa epops; ćubaste ševe, Galerida cristata; mediteranske bjeloguze, Oenante hispanica; brgljeza lončara, Sitta neumayer i dr.

STANIŠTA

U kanjonu je do sada registrovano 813 vrsta biljaka, što čini četvrtinu ukupne flore države. Od tog broja oko 300 biljaka je medonosno, a više od 60 pripada endemima Jugoistočnih Dinarida i Balkanskog poluostrva. Mediteranska makija i kras stanište su više vrsta gmizavaca. Kanjonske litice kanjona predstavljaju jedno od najznačajnijih staništa za grabljivice, kao i gnjezdilište za više vrsta lasta.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Za kanjon Cijevne se može reći da je do danas ostao očuvan. Bio je dio "gvozdene zavjese" tokom hladnog rata i kao pogranično područje bio je dobro čuvan. Cijevna ulazi u sistem "zelenog pojasa Evrope" zbog još djevičanskih staništa, naročito u gornjem toku rijeke. Iako vanredno značajan za biodiverzitet i Grad Podgoricu, kanjon se u nekim dokumentima pominje kao akumulaciono jezero, što bi apsolutno uništilo sve njegove vrijednosti. 


NIKŠIĆKE AKUMULACIJE

Površina u ha: 900 + 500 + 300
Nadmorska visina: 615 – 745 m
Status zaštite: Nezaštićene na lokalnom i nacionalnom nivou
Koordinate: Slano 42o45’23.09’’N, 18o51’08.55’’E; Krupac 42o48’01.27’’N, 18o53’11.96’’E; Liverovići 42o44’48.89’’N, 19o03’33.23’’E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Nikšićke akumulacije Slano i Krupac su formirane za potrebe hidroelektrane "Perućica" pregrađivanjem Nikšićkog polja na kraškim izvorištima. Akumulacija Liverovići je nastala pregrađivanjem planinske rječice Gračanice za potrebe nikšićke Željezare. Sve se odlikuju čistom vodom, naročito Slano i Krupac, koja imaju stalan dotok izvorske vode, koja se često prazni za potrebe elektrane. Slano jezero ima najveću dubinu od 12m i odlikuje se vrlo razuđenom obalom i mnoštvom ostrva. Krupac ima sličnu fizionomiju i dubinu od oko 8m, dok je jezero Liverovići najdublje, oko 20m. Okolina jezera je karstna, sa tipičnom sub-mediteranskom vegetacijom. Jezera rijetko zamrzavaju.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Nikšićke akumulacije predstavljaju zimovalište velikom broju ptica. Značajne su i tokom seobe. Prehrambena osnova se uglavnom sastoji od vještački unešene ribe, kao i nekoliko vrsta beskičmenjaka. Pošto su u pitanju relativno mladi objekti, a još više i zbog neprestane fluktuacije vode do biološkog minimuma, ne postoji razvijena vodena vegetacija koja bi mogla da pruži utočište rezidentnim močvarnim pticama. Najznačajniji objekat za migratorne ptice je Slano jezero, na kome ponekad boravi i do 20.000 ptica. Neke od ptica nikšićkih akumulacija su: patka gluvara, Anas platyrhynchos; ćubasta plovka, Aythya fuligula; glavoč, Aythya ferina; crnovrati gnjurac, Podiceps nigricollis; ćubasti gnjurac, Podiceps cristatus; riječni galeb, Larus ridibundus; baljoška, Fulica atra; morski gnjurac, Gavia stelatta itd. Osim samih akumulacija, za ptice su interesantne i plavne Budoške bare, kao i mnogi manji vodeni objekti nastali kraškim procesima, bogati hranom, gdje se mogu sresti šljukarice kao crvenonogaprutka, Tringa totanus; žalar sljepić, Charadrius dubius; polojka, Actitis hypoleucos; bekasina, Gallinago gallinago; zatim pjevačice, kao poljska ševa, Alauda arvensis; rusi svračak, Lanius collurio; bijela i žuta pliska, Motacilla alba, M. cinerea; crvendać, Erithacus rubecula itd. U okolnim šumama žive npr. leganj, Caprimulgus europaeus; drozd pjevač, Turdus philomelos; brgljez, Sitta europea; kobac, Accipiter nisus; mišar, Buteo buteo i mnoge druge. Na obali Slanog jezera značajna je i kolonija španskog vrapca, Passer hispaniolensis.

STANIŠTA

Staništa nikšićkih akumulacija nose tipična kraška obilježja. Obale Slanog i Krupačkog jezera su kamenite i bez vegetacije, izuzev ostrva na kojima postoji mješovita šuma vrbe, jasena, i topole. U neposrednom okruženju jezera se nalaze prostrane listopadne šume u kojima dominiraju hrast, bjelograbić, zanovijet, šipak, zelenika itd. Nikšićko polje se odlikuje prostranim pašnjacima i periodično plavnim i vlažnim livadama, koje se tokom kišne sezone natapaju atmosferskom i vodom iz kraških vrela. Izuzetno su značajne za ishranu ptica tokom migracija.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

S obzirom na njihovu namjenu, nikšićke akumulacije nijesu zaštićene kao prirodni objekti. Ipak, njihov značaj za ptice ih preporučuje za zaštitu, jer na njima i bližoj okolini gnijezdi ili boravi veliki broj ptica. Pošto se nalaze u relativno nenastanjenom području, ova jezera nijesu u neposrednoj antropogenoj opasnosti kao što su uznemiravanje, zagađenje ili uništavanje staništa. Najveću direktnu opasnost po divlje ptice predstavlja lov, naročito migratornih vodenih ptica. Stalnu opasnost u ljetnjim mjesecima predstavlja i pad vodostaja ispod biološkog minimuma, što periodično dovodi do nestanka prehrambene baze za vodene ptice.


PROKLETIJE

Površina u ha: 17000
Nadmorska visina: 900-2528 m
Status zaštite: Nacionalni park od 2009; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 42°33'29.14"N; 19°54'48.54"E
IBA kriterijumi: A3, B2, B3

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Prokletije u cjelini predstavljaju jedan od najsloženijih kompleksa planinskih skupina Balkanskog poluostrva. Crnogorske Prokletije su ograničene rijekama Cijevnom, Limom i Ibrom.  Njihov glavni greben dug je preko 70km i na njemu se nalazi najviši vrh  Crne Gore - Kolac 2.528 mnv. Centralni dio ovog izrazito planisnkog područja čini Plavsko-gusinjska kotlina. Ona je, kao sastavni dio Prokletija, okružena sa svih strana planinskim vrhovima koji se smatraju najgorostasnijom planinskom masom zapadnog dijela Balkanskog poluostrva. Prokletijski kompleks karakteriše više planinskih grupa od kojih se posebno ističu: Bogićevica, Ujkov krš, Maja karanfili,Vezirova brada, Maja podgajs, Popadija, Trojan i drugi.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Na Prokletijama je do sada zabilježeno 161 vrsta ptica koje imaju različiti status: stanarice, gnjezdarice, zimovalice, prolaznice. Gnjezdarica stanarica ima 80 vrsta; gnjezdarica selica: 44 vrste; prolaznica: 13 vrsta; disperzija (lutalica): 8 vrsta; zimovalica: 4 vrste. Prokletije su centar gniježđenja grabljivica u Crnoj Gori, te brojnih visokoplaninskih vrsta: osičara, Pernis apivorus; zmijara, Circaetus gallicus; surog orla, Aquila chrysaetos; sivog sokola, Falco peregrinus; kamenjarke, Alectoris graeca; ćuka, Otus scops; ušare, Bubo bubo; legnja, Caprimulgus europaeus; šumske ševe, Lullula arborea; planinskog popića, Prunella collaris; drozda kamenjara, Monticola saxatilis; drozda ogrličara, Turdus torquatus; priljepka, Tichodroma muraria; rusog svračka, Lanius collurio; žutokljune galice, Pyrrhocorax graculus, sniježne zebe, Montifringilla nivalis, crnogrle strnadice, Emberiza cirlus; planinske strnadice, Emberiza cia i mnogih drugih. Prokletije su značajno gnjezdilište za više od 43% ukupne ornitofaune registrovane u Crnoj Gori i ujedno najznačajnije stanište ptica u kontinentalnom dijelu države. Ako se uzme u obzir nekontinuiranost istraživanja zimskog, kao i ranog proljećnog i jesenjeg aspekta, te činjenice da je u kosovskom dijelu masiva registrovano 179 vrsta, vjerovatno je da su Prokletije centar planinskog ornitodiverziteta Crne Gore.

STANIŠTA

Uticaj kontinentalne i mediteranske klime kao i sastav zemljišta uslovili su da Prokletije obiluju velikom raznovrsnošću biljnih i životinjskih zajednica i brojnim endemičnim predstavnicima flore i faune. Alpska vegetacija se javlja ne velikim visinama; četinari su pomiješani sa listopadnim šumama. Dominiraju smreka, Picea; bor, Pinus; javor, Acer i bukva, Fagus. U hidrografskom pogledu Prokletije predstavljaju najbogatiji region na Balkanskom poluostrvu. Kao značajna staništa u ovom masivu ističu se: Plavsko i Ridsko jezero, doline Grebaje, Ropojane, Jezerce, Zastan i Bogićevica, te rijeke Grlja, Ljuča, Dolja, Vruja i dr. Značajna staništa za ptice su Doline Grebaje i Ropojane u svim periodima godine i Jezerce u ljetnjim mjesecima. To su ujedno i najotvoreniji nizijski tereni i odličan poligon za lov grabljivica. U liticama sve tri doline registrovana su gniježđenja surog orla, Aquila chrysaetos i najčešće prisustvo bjeloglavog supa Gyps fulvus u Crnoj Gori.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Prokletije su bez obzira na nizak nivo privredne razvijenosti ugrožene uglavnom uticajem antropogenog faktora npr: neracionalnom i intezivnom eksploatacijom šuma, koja neminovno dovodi do procesa erozije; zatrpanost većine riječnih korita čvrstim otpadom; neadekvatnom eksplotacijom šljunka; nekontrolisanom  urbanizacijom prostora; nekontrolisanim lovom,  prvenstveno tetrijeba i nekih grabljivica.


PLAVSKO JEZERO

Površina u ha: 300 Nadmorska visina: 908 m
Status zaštite: Nezaštićeno na lokalnom i nacionalnom nivou
Koordinate: 42o35’44.48’’N, 19o55’30.22’’E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Plavsko jezero nalazi se u podnožju masiva Prokletije. Ono je najveće ledničko jezero u Crnoj Gori. Protočnog je tipa sa najvećom pritokom Ljučom i otokom Limom.  Najveća dubina je oko 9m. Rijeka Ljuča donosi veliku količinu nanosa sa Prokletija i u mjestu uticanja formira široki pojas močvarne vegetacije, sa periodično plavnim livadama. Jezero ima prilično čistu vodu, obzirom na blizinu grada Plava i okolnih naselja. Najveću ornitološku vrijednost ovog područja čine jedinstvene plavne livade uz Ljuču, a koje se prostiru do Vusanja.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Zbog svog geografskog položaja, velike površine i male dubine, kao i relativno povoljne klime, Plavsko jezero pruža dobre uslove za razvoj bogate flore i faune. Zahvaljujući autohtonim populacijama riba, kao i bogatom biljnom bazom, ono privlači vodene ptice, od kojih su redovne gnjezdarice patka gluvara, Anas platyrhynchos, ćubasta plovka, Aythya fuligula; baljoška, Fulica atra, zatim mali gnjurac, Tachybaptus ruficollis i bukavac, Botaurus stellaris. Međutim, ipak su značajnije vlažne livade koje pružaju odlične uslove za život ptica sa IBA liste kriterijuma, kao što je ugroženi prdavac, Crex crex, gdje gnijezdi najveća populacija ove vrste u Crnoj Gori. Takođe, na Plavskom jezeru se mogu sresti i ćubasti gnjurac, Podiceps cristatus; crnovrati gnjurac, Podiceps nigricollis, glavoč, Aythya ferina; patka krža, Anas crecca, više vrsta čaplji i šljukarica.

STANIŠTA

Plavsko jezero sa svojim neposrednim okruženjem se može podijeliti na nekoliko staništa: uski priobalni pojas močvarne vegetacije, u kome dominiraju trska i rogoz, koji se nastavlja u široke plavne livade u donjem toku Ljuče. Ovaj pojas se pruža oko čitavog jezera u obliku prstena različite širine. Na istočnoj, strmijoj strani jezera nalaze se suve livade, a na zapadnoj postoji i pojas sađene šume topole. Okolina jezera je naseljena, a pomenute livade se koriste za ispašu.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Plavsko jezero nije zaštićeno ni na lokalnom ni nacionalnom nivou. Na žalost, ne nalazi se ni u okvirima NP Prokletije. Neprestano zasipanje sedimentom smanjuje dubinu jezera i dovodi do zabarivanja, čime se povećava prehrambena baza u jezeru, a sa druge ugrožava autohtona fauna. Tokom ljetnjih mjeseci, plivači uznemiravaju gnijezdarice u trsci, a registrovano je i njeno uklanjanje sa obala jezera. Područje oko jezera predstavlja neiskorišćen turistički kapacitet, tako da je posljednjih godina intenzivirana aktivnost na izgradnji ugostiteljskih objekata, od kojih se neki nalaze na obalama jezera. Zonacija izgradnje oko jezera nameće se kao imperativ.


HAJLA

Površina u ha: 2000 Nadmorska visina: 1100-2400 m
Status zaštite: Nezaštićena na lokalnom i nacionalnom nivou
Koordinate: 42o46’09.44’’ N, 20o07’21.10’’E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Planina Hajla se nalazi u rožajskoj opštini, na krajnjem istoku Crne Gore. Ovaj masiv, čini južnu granicu Rožajske kotline. Kroz dolinu protiče rijeka Ibar. Reljef se karakteriše brojnim vrhovima visine iznad 2000m, kanjonima i klisurama planinskih rijeka, pećinama, šumovitim brdima i planinskim pašnjacima. Najviši vrh Hajle se nalazi na golom stjenovitom grebenu, ispod koga počinje pojas planinskih livada, zatim crnogorične i mješovite šume.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Područje Hajle predstavlja jedno od najbogatijih prirodnih objekata u Crnoj Gori. Nepregledne četinarske šume, u kojima dominira smrča su stanište grabljivica: osičara, Pernis apivorus; kokošara, Accipiter gentilis; kopca, Accipiter nisus; zmijara, Circaetus gallicus; sivog sokola, Falco peregrinus; šumske sove, Strix aluco; male ušare, Asio otus; velikog tetrijeba, Tetrao urogallus; lještarke, Bonasa bonasia; šest vrsta djetlića, među kojima i ugroženi troprsti djetlić, Picoides tridactylus, zatim lješnjikara, Nucifraga caryocatactes; puzići, Certhia familiaris, C. brachydactyla, kao i mnogobrojne šumske pjevačice. Otvorena staništa, kao što su kamenjari, livade, pašnjaci i proplanci su naseljavaju ćubasta ševa, Gallerida cristata; planinska trepteljka, Anthus spinoletta; jarebica kamenjarka, Alectoris graeca; prepelica, Coturnix coturnix; dok na kamenitim liticama gnijezde žutokljune galice, Pyrrhocorax graculus i priljepci, Tichodroma muraria. Obronci Hajle se karakterišu mozaičnim rasporedom staništa, u kome se pojasevi četinarske šume smjenjuju sa planinskim proplancima i pašnjacima. Na prevoju Ćafa Hajle se nalaze sastojine bora krivulja Pinus mugo, u kojima borave: crnoglava grmuša, Sylvia atricapilla; muharica, Ficedula albicollis; šumski zviždak, Phylloscopus sybilatrix; strnadica kamenjarka, Emberiza cia. One se smjenjuju sa visokoplaninskom livadom, gdje se mogu sresti šumska ševa, Lullula arborea, bjeloguza, Oenanthe oenanthe; planinska crvenrepka, Phoenicurus ochruros; a u nižim i kultivisanim predjelima bijela i žuta pliska, Motacilla alba, M. flava. Na kamenitim liticama i usjecima živi golub grivnjaš, Columba palumbus, a na obalama potoka se može sresti vodenkos, Cinclus cinclus.

STANIŠTA

Područje Hajle odlikuje se velikim brojem staništa. Tu je, prije svega četinarska šuma prošarana proplancima, koja se prostire u vidu nepravilnog prstena između 1100 i 2000 mnv. Planinski pašnjaci i košene livade se nalaze iznad pojasa šume i smjenjuju se sa niskom vegetacijom bora krivulja, kao i kamenjarima, koji se prema vrhu završavaju kamenitim liticama. Brojni potoci i vododerine slivnog područja Ibra su formirali duboke usjeke i klisure sa karakterističnom florom i faunom. U nižim predjelima je mješovita šuma, kao i antropogeni pejzaž sa voćnjacima i kultivisanim poljima.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Najveću opasnost po prirodne vrijednosti Hajle predstavlja nerazumna legalna i nelegalna sječa šuma, odnosno uništavanje staništa. Uništavanjem autohtonih pejzaža dovodi do nestanka specijalizovanih i endemičnih vrsta ptica i naseljavanja eurivalentnih vrsta. Još jedan antropogeni faktor ugrožavanja predstavlja krivolov, od koga stradaju najugroženije i najrjeđe ptice Crne Gore kao što su suri orao, velika ušara, bjeloglavi sup i tetrijebi.


DURMITOR

Površina u ha: 39.000
Nadmorska visina: 530 – 2523 m
Status zaštite: Nacionalni park od 1952; MAB od 1977; Emerald stanište Bernske konvencije; UNESCO od 1980; IBA od 2001
Koordinate: 43o09'16.67'' N; 19o07'27.33'' E

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Nacionalni park Durmitor se nalazi u sjeverozapadnom dijelu države i obuhvata predio visokih planina, visoravni i dubokih kanjona. Park obuhvata kanjon rijeke Tare (najveća dubina kanjona 1300 m), te kanjone Komarnice, Grabovice, Sušice i nekih manjih rijeka. Više od 40 vrhova Durmitora prelazi visinu od 2000 mnv. Na masivu je 18 jezera. Durmitor je najveći ski centar u državi.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Na Durmitoru je do sada registrovano prisustvo 172 vrste ptica. Od tog broja, više od 125 vrsta su gnjezdarice. Najnovijim istraživanjima 127 vrsta ptica registrovano je u granicama parka i kanjonu Tare, od kojih su 112 vrsta gnjezdarice. Značajne gnjezdarice parka, na osnovu kojih mu je 2001. godine dodijeljen IBA status su Pernis apivorus, Circaetus gallicus, Aquila chrysaetos, Falco tinnunculus, Falco peregrinus, Alectoris graeca, Perdix perdix, Coturnix coturnix, Tetrao urogallus, Bubo bubo, Otus scops, Aegolius funereus, Caprimulgus europaeus, Picoides tridactylus, Picus canus, P. viridis, Lullula arborea, Alauda arvensis, Turdus torquatus, Saxicola rubetra, Monticola saxatilis, Phoenicurus phoenicurus, Lanius minor, Lanius collurio, Certhia brachydactyla, Tichodroma muraria, Montifringilla nivalis, Eremophila alpestris, Parus monatus, Pyrrhocorax graculus, Nucifraga caryocatactes, Emberiza cirlus i Emberiza cia. Tu su i Columba palumbus, Strix aluco, Dendrocopos syriacus, Prunella modularis, Erithacus rubecula, Luscinia megarhynchos, Turdus philomelos, Sylvia communis, Regulus regulus, Parus cristatus, Carduelis cannabina i Emberiza citrinella. Na Durmitor gnijezdi (u značajnom broju za Crnu Goru) i prdavac, Crex crex.  

STANIŠTA

18 planinskih jezera, više od 40 stjenovitih vrhova iznad 2000 mnv, guste šume jele, bukve, staništa bora krivulja, te prostrana durmitorska visoravan, staništa su koja karakterišu ovu planinu. Dosadašnjim istraživanjima flore Durmitora i okolnih kanjona utvrđeno je prisustvo preko 1700 vrsta biljaka. Oko 900 vrsta sačinjava visokoplaninsku floru koja nastanjuje zone iznad 1500 mnv. U pogledu karakterističnih ptica, staništa se mogu podijeliti na: viskoplaninske kamenjare, stijene i litice, visokoplaninska jezera, mokre livade, pašnjake, proplanke, visokoplaninske četinarske šume i mješovite četinarsko – listopadne šume. Svako od ovih staništa se odlikuje specifičnom ornitofaunom, tako da visoke i strme obronke i kamenite površi naseljavaju planinske trepteljke i ušate ševe, planinski vrapci i puzgavci, dok na najvišim i najnepristupačnijim liticama gnijezde žutokljune galice i suri orao; u šumama gnijezde brojne pjevačice, kao jelova sjenica, Parus ater, crna žuna, Dryocopus martius, krstokljun, brgljez, zatim ptice iz porodice koka: tetrijeb, lještarka, grabljivice: kobac, mišar, soko lastavičar, Falco subbuteo; osičar, Pernis apivorus. Na pašnjacima i vlažnim livadama obitava ćubasta ševa, Galerida cristata; prepelica, Coturnix coturnix; prdavac, Crex crex; a na jezerima i u probalnoj vegetaciji se mogu registrovati patka gluvara, dupljašica, Bucephala clangula; mali gnjurac, Tachybaptus ruficollis; barski pjetlovan, Rallus aquaticus i dr.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Istraživanjem ornitofaune do 1990. godine, na Durmitoru je registrovano 163 vrste ptica. Desetak godina kasnije, gotovo 40 vrsta ptica koje su registrovane istraživanjima krajem osamdesetih godina prošlog vijeka, nije registrovano na prostoru Durmitora. Promjene su nastale naročito kod vrsta koje naseljavaju šume, što govori o drastičnoj sječi (legalnoj i ilegalnoj) na ovoj planini. Turizam na jezerima otjerao je patku dupljašicu, Bucephala clangula, koja već 50 godina ne gnijezdi na Durmitoru. Crno jezero nema ni jednu vodenu gnjezdaricu. Na Durmitoru već 40 godina ne gnijezdi ni tetrijeb, Tetrao tetrix, a nestali su svi lešinari i crvenokljuna galica. I danas su najugroženije one vrste vezane za šume: tetrijebi, sove, troprsti djetlić i dr. Ptice plaćaju danak legalnoj i ilegalnoj urbanizaciji, lošem gazdovanju i sječi šume na ovoj planini. Opstanak mnogih je pod znakom pitanja.


BIOGRADSKA GORA

Površina u ha: 19.800
Nadmorska visina: 850-2139 m
Status zaštite: zabran kralja Nikole od 1878; Nacionalni park od 1952; IBA od 2001; Emerald stanište Bernske konvencije
Koordinate: 42o53’54.45’’ N, 19o35’58.12’’ E
IBA kriterijumi: B2, B3

GEOGRAFSKI POLOŽAJ

Biogradska gora, istoimeni nacionalni park, nalazi se na sjeveroistoku Crne Gore, u sklopu planinskog masiva Bjelasice. Centralni dio parka predstavlja Biogradsko jezero, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 1094 mnv i koje je okruženo prašumom. Oko centralne zone parka, površine 5.400 ha, nalazi se zaštitna zona površine 14.400 ha. Najniži djelovi parka se graniče sa rijekom Tarom. Bjelasica ima šest jezera, ornitološki uglavnom neinteresantnih: najveće, Biogradsko, Pešića, Šiško, Ševarine i dva Ursulovačka.

ORNITOLOŠKI ZNAČAJ

Sa svojom raznovrsnošću ekoloških niša, ova planina predstavlja kvalitetno stanište za boravak šumskih ptica. Istorijski podaci govore da su na Bjelasici intenzivno lovljeni još od 19-og vijeka tetrijeb, Tetrao urogallus; lještarka, Bonasa bonasia i suri orao, Aquila chrysaëtos. Biogradsku goru naseljava 126 vrsta ptica. Planinski vrabac, Montifringilla nivalis; ušata ševa, Eremophila alpestris; troprsti djetlić, Picoides tridactylus, dio su bogate ornitofaune planine. Masiv Bjelasice je nedovoljno proučen, a IBA uslove zadovoljio je 2001. godine zbog nepoznatih veličina populacija Circaetus gallicus, Aquila chrysaetos, Falco tinnunculus, Falco subbuteo, Falco peregrinus, Alectoris graeca, Perdix perdix, Coturnix coturnix, Bubo bubo, Otus scops, Caprimulgus europaeus, Picus canus, Picus viridis, Lullula arborea, Alauda arvensis, Turdus torquatus, Saxicola rubetra, Monticola saxatilis, Lanius collurio, Certhia brachydactyla, Parus lugubris, Emberiza cirlus, Emberiza cia, te Columba palumbus, Strix aluco, Dendrocopos syriacus, Prunella modularis, Erithacus rubecula, Luscinia megarhynchos,    Turdus philomelos, Sylvia communis, Regulus regulus, Parus cristatus, Carduelis cannabina i Emberiza citrinella.

STANIŠTA

Staništa Bjelasice se mogu podijeliti na visokoplaninske pašnjake, četinarsku šumu, kamenjar, listopadnu šumu i močvare. Svako od ovih staništa se karakteriše specifičnom ornitofaunom i predstavlja zasebnu prirodnu vrijednost. Najveće visine i negostoljubive litice naseljava nekoliko vrsta pica, koje se tu zadržavaju tokom kratkog ljeta, npr: žutokljuna galica, Pyrrhocorax graculus; crna čiopa, Apus apus; planinski popić, Prunella collaris; visokoplaninske pašnjake naseljavaju obična ševa, Alauda arvensis; kukumavka, Athene noctua; obični popić, Prunella modularis; rusi svračak, Lanius collurio i dr. Četinarske šume se karakterišu velikim brojem pjevačica, kakve su zlatoglavi i vatroglavi kraljić, Regulus regulus i R. ignicapilus; obična zeba, Fringilla coelebs; jelova sjenica, Parus ater; zimovka, Pyrrhula pyrrhula, kao i tetrijeb. U ptice listopadnih šuma ubrajamo i grabljivice, kao što su mišar, Buteo buteo; kobac, Accipiter nisus; šumska sova, Strix aluco; zatim mnogobrojne pjevačice: trešnjar, Coccothraustes coccothraustes; velika sjenica, Parus major; zelena žuna, Picus viridis; drozd imelaš, Turdus viscivorus i mnoge druge.

MJERE ZAŠTITE – UGROŽENOST STANIŠTA I VRSTA

Iako nacionalni park od 1952. godine, Biogradska gora je zaštićena još od 1878. godine kao "Knjažev zabran". Najstrožiji stepen zaštite uživa prašuma Biogradska gora i Biogradsko jezero. U prašumi je dozvoljen samo naučno istraživački rad i do danas je dobro očuvana. U zoni planinskih pašnjaka već su neka staništa iskorišćena za izgradnju turističkih kapaciteta. Kao i u drugim djelovima Crne Gore, najveću opasnost po staništa ovog IBA staništa predstavljaju izgradnja puteva i turističkih kapaciteta, kao i uništavanje šuma sječom. Zonacija kretanja iz godine u godinu sve većeg broja turista je neophodna. Ptice kao što su suri orao, tetrijeb ili ušara su dovedene do ivice opstanka ili su potpuno istrijebljene, mahom od strane krivolovaca.

banervolonter