restoran podgoricaпрокат автомобил Подгорица
Štampa

Ulcinjska solana

on .

Položaj

Ulcinjska solana se nalazi na krajnjem jugu Crne Gore i zauzima oko 14.5 km2 slanih bazena. Izgrađena je u regionu sa najvećim brojem vedrih dana, najvećom insolacijom na Jadranu - 2567 sunčanih sati i najvećim brojem tropskih dana u bivšoj Jugoslaviji. Dakle, idealno mjesto za solanu koja je proizvodnju soli zasnovala isključivo na evaporaciji. Solana je 1 km vazdušne linije udaljena od grada Ulcinja i isto toliko od granice sa Albanijom. Nekada je na prostoru današnje solane bilo Zogajsko blato ("zog" na albanskom znači "ptica"), močvara sa bočatnom vodom, koja je počela da poprima antropogeni infrastrukturni oblik krajem tridesetih godina pretprošlog vijeka. Danas je ona vještački, od strane čovjeka dirigovani ekosistem, gdje je unaprijed određen termin punjenja bazena morskom vodom, nivo vode u njima i njen salinitet.

Početak hidroregulacije Zogajskog blata vezan je za 1913. godinu, kada je iskopan drenažni kanal Port Milena. Najstariji solanski bazeni su građeni od 1926-1934. godine. Do polovine 20. vijeka Solana je postepeno dograđivana, ali je na površini dobila početkom 80 -tih kada je proširena za 60 odsto ukupne teritorije, te danas ima 1,492 ha. Solana je, dakle, uzeta od mora i predstavlja "kulturnu lagunu". Ona je okružena kanalom koji drenira okolne močvare/knete, ne dozvoljavajući da se njihova voda miješa sa solanskom. Kanali odvode vodu u kanal Port Milena, a zatim u more.

Solana je od Jadrana odvojena Brijegom od mora i Velikom plažom a od Bojane kanalom i nasipima protiv poplava. Ona je važan dio sistema sliva Skadarskog jezera i rijeke Bojane, slivnog područja koje zahvata 1,000 km2. Površina u Solani pod plitkom slanom vodom iznosi 1,383 ha (92.2%), nasipi, pregrade i kanali zauzimaju 109 ha (7.8%). Solana je u "sendviču" najznačajnijih ornitoloških lokaliteta na Jadranu, pa i šire: to su područja od međunarodnog značaja za boravak ptica Velika plaža, Ada Bojana, Šasko i Skadarsko jezero te Velipoja u Albaniji. Ulcinjska solana je jedna od deset najvećih i jedna od najmlađih solana na Mediteranu.

Koordinate

19°18’5,71’’ E
41°55’25,14’’ N

Zašto baš u Ulcinju?

Vlada Kraljevine Jugoslavije je početkom 20. vijeka naložila istraživanja sa ciljem pronalaska najoptimalnijeg mjesta za izgradnju solane na njenoj teritoriji. Istraživanja od Ankarana (danas Slovenija) do Ulcinja proveli su Guido Grisogono i Ante Koludrović. Nakon šest godina rada, odlučili su se za Zogajsko blato, mjesto na kojem se danas nalazi Ulcinjska solana. Izgradnjom solane, površina močvare Zogajsko blato znatno je umanjena i danas se nalazi samo u malim fragmentima.

Proizvodnja soli

Solana se puni vodom iz mora. Jake pumpe (3000 l/sec) početkom aprila počinju iz mora izvlačiti vodu i morske organizme u svim njihovim stadijumima razvića. Voda se preliva po plitkim bazenima prosječne dubine 20-30 cm. Voda koja je po salinitetu ravna morskoj, prevodi se iz bazena u bazen uglavnom gravitacijom. Od ulaza u Solanu do njene kristalizacije, pređe više desetina kilometara i pod uticajem jakog sunca i uvijek umjerenog do jakog vjetra isparava. Od početnih 3.8 g/l soli, na kraju proizvodnje tj. u kristalizacionim bazenima, voda dostigne koncentraciju iznad 235 g/l soli. Nakon proizvodnje soli, bazeni ostanu suvi i pripremaju se za narednu godinu. 1/3 Solane je uvijek pod vodom i ti bazeni nijesu uključeni u proizvodni proces, čime se omogućava konstantno bujanje života u vodama ove lagune. Solana je projektovana za proizvodnju 30.000 tona soli godišnje. So je pravljena od čiste morske vode, sunca i vjetra. Sakuplja se ručno i visokog je kvaliteta. Solana je najbolji primjer spoja privredne proizvodnje i zaštite prirode u ekološkoj Crnoj Gori.

Kako doći:

Autom: iz pravca Podgorice 85 km; iz pravca Budve 68 km; iz pravca Skadra (Albanija) via Sukobin 40 km

Flora i vegetacija

Sastav vegetacije na Solani ne razlikuje se bitno od one opisane u poglavlju za Tivatska solila, ali su staništa znatno prostranija. Do sada je na solanskim bazenima opisano 114 biljnih vrsta. Pored prostranih livada halofita (60 ha), na Solani se nalaze velika polja pod trskom Phragmites, više od 8 ha. Tamariks i ostale drvenaste vrste pokrivaju 13 ha nasipa. Jedan bazen solane nije aktivan i predstavlja pravi muzej halofita i močvarne vegetacije. Ni nasipi nijesu ništa manje interesantni: livade orhideja tokom proljeća, najčešće Ophrys bertolonii i Orchis laxiflora, smjenjuje kseromorfna vegetacija tokom paklenih ljetnjih dana. Zajednice halofita solana su vrlo interesantne jer su prilagođene životu u veoma teškim fiziološkim uslovima zaslanjenosti podloge, samim tim i vode. Solnjača, Salicornia herbacea je dominantna vrsta u zajednici Salicornietum herbaceae koju tvori sa Sueda maritima, Limonium angustifolium i Atriplex portulacoides. Značajno je i prisustvo Salsola soda i Atriplex prostrata. Uz ovu zajednicu, u jako zaslanjenoj zoni može se registrovati i zajednica Arthrocnemetum fruticosi.

Vegetacija koja raste na solanskom mulju najprisutnija je u kanalima solane gdje je salinitet vode i podloge znatno niži. Ova vegetacija se mijenja tokom godišnjih doba a počinje sa Narcissus tarzetta i Romulea bulbocodium. Kasnije ih smjenjuju Avena barbata, Phragmites communis, Carex sp., Tripholium nigricens i dr. Trska je prisutna u kanalima i skupini bazena gdje je voda ili jedanaka ili duplo slanija od morske. Prilično je agresivna i širi se iz godine u godinu sve više. Uz trsku rastu Tamarix africana, Juncus acutus i Juncus maritimusBeta vulgaris ssp. maritime je vrsta koja u Crnoj Gori živi jedino na Ulcinjskoj solani. Na nasipima je dominantna ruderalna vegetacija kao indikator prisustva čovjeka, košenja trave i stalne ispaše.

Ribe

Solana je zatvoren sistem i ne postoji mogućnost da ribe iz okolnih kanala uplivaju u solanske bazene. Njihovo prisustvo moguće je ako pređu nasipe bazena, što može jedino jegulja, ili da dođu direktno iz mora upumpavanjem: jake pumpe koje napajaju Solanu vodom iz mora upumpavaju uglavnom jaja, larve ili mlađ morskih organizama. Svaki malo duži organizam biva iskomadan propelama pumpi. Ovo se dešava u aprilu, kada počinje proces proizvodnje i kada počinje upumpavanje na stotine hiljada kubika morske vode. Pumpama unešene životinje razvijaju se u bazenima sve do juna mjeseca, kada voda počinje naglo da se zagrijava a kiseonika u vodi biva sve manje. Neke se vrste, kao što je jegulja, zakopavaju u muljevito dno i čekaju prvu povoljnu priliku za dalji razvoj, a druge ugibaju ili na samoj površini vode, pokušavajući da uzmu vazduh, postaju lak plijen hiljadama ptica.

Zavisno od saliniteta vode u pojedinim bazenima, u Solani je do sada registrovano 23 vrste riba. U bazenima čiji je salinitet jednak morskom i koji zauzimaju najveću površinu Solane registruju se ekonomski značajne vrste skakavica ili cipola (Mugilidae: Liza ramada, Liza saliens, Liza aurata, Chelon labrosus, Mugil cephalus), jegulje (Anguillidae: Anguilla anguilla), brancini (Moronidae: Dicentrarchus labrax), te Atherinidae i Cyprinodontidae. One dominiraju po brojnosti. Sasvim je vjerovatno da se prilikom ubacivanja morske vode u solanske bazene može naći još po neka priobalna morska vrsta riba. Sa povećanjem saliniteta (preko 100 %), u bazenima i kanalima se uglavnom srijeću samo cipoli, jegulja i solinarka Aphanius fasciatus. Sa daljim povećavanjem saliniteta, od riba ostaje samo solinarka Aphanius fasciatus, koji kraće vrijeme može da podnese i salinitete preko 250 %. Dakle, ona se može naći i u bazenima u kojima već dolazi do kristalizacije soli.

Vodozemci i gmizavci

12 vrsta vodozemaca i 28 vrsta gmizavaca opstaju u paklenim ljetnjim uslovima na Solani. Vodozemci teško izdržavaju u slanoj vodi ili u slatkovodnim solanskim kanalima, gdje su lak plijen brojnim pticama. Zato su okolne brakične močvare za njih idealno stanište. Za razliku od njih, gmizavci na Solani imaju svoje carstvo: veliki broj ptica, njihova jaja i ptići koji se pile na nasipima, te brojni insekti su njihova idealna hrana, ukoliko i same ne budu pojedene od ptica. Mogućnost za njihovo sakrivanje postoji u visokoj travi i brojnim podzidama ili rupama na nasipima. Najveći broj vrsta iz obje grupe a koje se registruju na solanskim nasipima su ranjive, ugrožene ili kritično ugrožene prema standardima IUCN. 

Ptice

Ako bismo na prostorima Jadrana, Balkana pa i čitavog Mediterana tražili najekskluzivnije stanište za posmatranje ptica, onda bi Ulcinjska solana ušla u najjuži izbor. Do sada je na ovoj "kulturnoj laguni" registrovano 241 vrsta ptica, što je oko 50% ukupnog broja vrsta ptica registrovanih u Evropi. U regionu pa i šire postoje staništa gdje je broj registrovanih vrsta znatno veći, ali ono što Solanu odvaja od svih ostalih je kvalitet vrsta i njihova brojnost. Brojno stanje gotovo 15 vrsta koje solanske bazene koriste za gniježđenje, zimovanje ili stanicu za odmor prilikom jesenje ili proljećne seobe prelazi prag od 1% ukupne svjetske populacije. Zamislite da se na 15 km2 nalazi 3% ukupne svjetske populacije pelikana Pelecanus crispus ili 3% svjetske populacije muljače Limosa limosa ili isto toliki procenat crvenonoge sprutke Tringa erythropus!

Na Solani gnijezdi 55 vrsta ptica. Skoro polovina od ukupnog broja gnjezdećih parova vodenih ptica u cijelom regionu gnijezdi na Solani. 70 vrsta registrovanih na ovom području od posebnog je interesa za zaštitu na nivou Evropske Unije i nalazi se na Aneksu I Ptičje direktive. Rezultati zimskog cenzusa ptica koji se na Solani provodi od 1999. godine ukazuju na prisustvo oko 20.000 ptica svake godine, bez obzira da li su bazeni ispunjeni vodom ili ne. Van sezone proizvodnje soli, voda nije poželjna u bazenima zbog erozije nasipa usljed djelovanja talasa i ona se ispumpava iz Solane. Pojedinih sušnih zima to koncentriše ptice na samo nekoliko bazena i prizori su izuzetni.

Ipak, najljepše je proljeće na Solani: rana seoba donosi velika i gusta jata pataka: martovka, Anas querquedula dolazi u najvećem broju, čak i do 1200 jedinki na sat. Slijeće umorna sa leta preko Jadrana da bi na ovom bogatom hranilištu obnovila energiju za dalji put ka sjeveru. Njena srodnica krdža, Anas crecca, takođe je iscrpljena od višesatnog leta. Pridružuje se jatima šiljkana Anas acuta i zviždarke Anas penelope koje su na Solani provele zimu i izbjegle olovna zrna lokalnih krivolovaca. Na hiljade šljukarica takođe dolaze umorne. Njihova jata su manja ali to ne umanjuje interes za njihovu zaštitu: većina njih je sa nepovoljnim statusom zaštite i brojnost im opada brže nego drugim grupama ptica, prvenstveno zbog gubitka staništa. Na desetine hiljada lasta koriste Solanu kao odmorište tokom povratka iz Afrike: drveće tamariksa je malo za ove živahne ptice, pa one slijeću i odmaraju na nasipima. Desi se da se cijeli nasip zacrni od seoske Hirundo rustica i gradske laste Delichon urbica. Travarka, Saxicola rubetra, žuta pliska, Motacila flava, muharica Muscicapa striata i livadska trepteljka Anthus pratensis dolaze u jatima sa 10.000 jedinki dnevno! Solana je tokom proljeća prolazna stanica za više od 40.000 selica dnevno. Izvanredne uslove tokom proljeća ubrzo zamjenjuju paklene vrućine ljeti, borba za podizanje mladunaca i, kasnije, njihove pripreme za odlazak na toplija zimovališta. Dinamika je prisutna svuda u zraku.

S jeseni, većina se naših gnjezdarica sprema na put ka jugu a umorne ptice iz Sibira i sa sjevera Evrope uživaće tokom zime u mediteranskoj kišnoj zimi sa malo mrazova, ali i preživljavati orkanske i hladne vjetrove sa okolnih planina.

Ljekovito blato, so i turizam

Anaerobni uslovi u mulju solanskih bazena stvorili su velike zalihe ljekovitog blata. Preliminarna istraživanja ukazala su na njegov visoki kvalitet, u prvom redu za liječenje artiritisa i bolesti kože. Ako se to spoji sa morskom solju koju proizvode vjetar i sunce od čiste morske vode, te nezagađenim vazduhom koji ljeti duva sa mora a zimi sa nenaseljenih i čistih planina, Solana je uistinu raj za razvoj eko i zdravstvenog turizma. Turiste na ulazu u Solanu čeka Info centar sa Muzejom solane, osmatračnice, kule i staze od 3.9 i 17.6 km sa kojih puca odličan pogled na brojna jata ptica. Ona je najbolji primjer povezivanja privredne proizvodnje i zaštite prirode u Crnoj Gori i odlična prilika posmatranja prirode in vivo.

Zaštita prirode

Prvi akt o zaštiti Solane donešen je 1984. godine, kada se odlukom Radničkog savjeta zabranjuje svaki lov. Nekoliko godina kasnije, Solana postaje prvo Područje od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori, a zatim i Emerald stanište Bernske konvencije. Solana će se uskoro naći i na Ramsarskoj listi močvara od međunarodnog značaja, prvenstveno kao stanište ptica. Solana je prvi privatni park prirode u Crnoj Gori. Trenutno je u toku kampanja za njeno proglašenje zaštićenim područjem kao spomenik prirode za šta je Studija zaštite u proceduri javne rasprave.
Ona je prvi privatni park prirode u Crnoj Gori.

banervolonter