restoran podgoricaпрокат автомобил Подгорица
Štampa

Posmatranje ptica

on .

Posmatrajte ptice što češće možete. Što im više vremena posvetite, brže ćete ih i upoznavati. Pokušajte da odredite svaku pticu koju vidite ali nemojte se nervirati kada u tome ne uspijete, ni iskusnima to uvjek ne polazi za rukom. Ipak pokušajte, i vremenom ćete sve više uspjevati. Krenite od upoznavanja čestih i običnih vrsta vašeg kraja. Što ih bolje poznajete lakše ćete uočavati/identifikovati one druge.

Vikendom izađite rano ujutru na nekoliko sati na teren za koji znate (ili očekujete) da je produktivan u pogledu ptica, najbolje tamo gdje se više staništa susreću i prepliću, npr. šuma, livada i rijeka. Močvarna staništa su dobra prilika za vježbu jer nude veći broj krupnih i uočljivih vrsta, lakih za identifikaciju. Mimo vode, voće, bilo divlje ili kultivisano, je mamac za mnoge vrste. Ptice je najlakše posmatrati onda kada su najaktivnije. U toku godine je to period seobe (kraj februara – april i avgust - novembar) i gniježđenja: uglavnom mart – jun ili jul, mada u planinama, u zavisnosti od visine počinje u maju ili junu; kod krupnijih vrsta grabljivica februar – avgust. U toku dana je pik aktivnosti ujutru, počev pola sata prije pa do četiri sata nakon izlaska sunca, po svježijem danu i četiri sata; i pozno popodne (recimo poslije 15.00 h po svježijem, ili poslije 16.00 h po toplijem danu). Podne je period smanjene aktivnosti, sa izuzetkom krupnih ptica grabljivica koje tada šestare na toplim uzlaznim vazdušnim strujama.

Hodajte polako i tiho, gledajući na sve strane i osluškujući svo vrijeme. Pretražujte pogledom (oči imaju znatno šire vidno polje od dvogleda), obraćajući posebnu pažnju na pokrete. Iako mnoge ptice cvrkuću, proći će dosta vremena prije nego budete u stanju da ih identifikujete po glasu (ta sposobnost se razvija vremenom). U početku obratite pažnju na pravac iz koga zvuk dolazi i možda ćete vidjeti pticu koja ga proizvodi.

Na otvorenom ćete vidjeti ptice i kada pred vama uzlete, a najčešće i gdje slete. Na obraslim terenima se zaustavite s vremena na vrijeme, stojeći ili sjedeći mirno, tako da vas granje donekle skriva ali da ne sputava pogled, puštajući ptice da se opuste i zaborave na vas.

IDENTIFIKACIJA

1) IZGLED
2) PJESMA I GLASANJE
3) AKTIVNOST
4) STANIŠTE

Suština posmatranja ptica je u identifikaciji na terenu, tj. sposobnosti da tačno odredite vrstu posmatrajući/osluškujući u prirodi. Vrsta se određuje na osnovu izgleda ptice, pjesme/glasanja, ponašanja, te staništa u kome je vidite (ipak, ne zaboravite da ptice imaju krila i znaju da osvanu gdje im se niko ne bi nadao). Obratite pažnju na IPAS – izgled, pjesmu, aktivnost i stanište:

1) IZGLED

a) Građa i veličina tijela je nešto što zahteva bar zrnce iskustva da bi bilo uočeno i kako-tako opisano ali je pitanje 'kako je ptica građena' ključno za tačno određivanje vrste. Da li je pufnasta kao crvendać (Erithacus rubecula) ili vitka poput bijele pliske (Motacilla alba)? Kako drži tijelo kada stoji: skoro horizontalno, iskošeno, skoro vertikalno, vertikalno? Veličinu ptice je na terenu teško procijeniti pa je najbolje da je uporedite sa nekom drugom pticom opaženom u blizini.

b) Oblik i boja kljuna - Oblik kljuna govori o načinu ishrane ptice. Kakav joj je kljun – dugačak i tanak kao kljun crnoglave grmuše (Sylvia atricapilla) - (insekti), kratak i kupast kao kod domaćeg vrapca (Passer domesticus) - (zrnevlje), izdužen, bodežu nalik kljun obične čigre (Sterna hirundo) - (riba), ili povijen kao kod vjetruške (Falco tinnunculus) - (meso)?

c) Dužina i boja nogu - Građa nogu govori o načinu života i otuda o vrsti ptice. Najduže noge imaju čaplje Ardeidae i rode Ciconidae – ptice koje se hrane gacajući po barama, a na drugom kraju ljestvice su čiope Apus sp. koje se hrane u vazduhu, slijeću jedino na svoje gnijezdo i imaju najmanje noge u svijetu ptica.

d) Perje i karakteri - Koje je boje vaša ptica? Većina ptica je 'svijetlija odozdo i tamnija odozgo' ali postoje li karakteristične boje, odnos svijetlo-tamnih površina na krilima, nadrepku i repu, svijetlije i tamnije pruge na glavi? Obično nije važno da upamtite kompletan raspored boja na ptici, dovoljno je da znate one ključne odlike, tzv. 'karaktere' (u ključu najčešće označeni strelicom). Ali da karaktere i zapamtite, trebaće vam i vrijeme i iskustvo.

2) PJESMA I GLASANJE

Iskusni posmatrači ptica će većinu malih pjevačica poznati po pesmi, iako ih po gustim krošnjama uopšte ne vide. Uloga pjesme je u odbrani teritorije od suparničkog mužjaka, te u privlačenju ženke i snaženju veze unutar para. Pjesma vrhunac dostiže tokom proljećnih zora, i šetnja šumom ili poljem u to vrijeme obećava pravi koncert. Ukoliko ne možete da odredite vrstu po sluhu, pratite pesmu da locirate pticu radi vizuelne identifikacije.

3) AKTIVNOST

Šta ptica radi? Traga za hranom? Da li je lovi u vazduhu, da li je vreba sa grane, da li je traži na kori drveta ili ispod nje, na tlu, na površini vode ili roni za njom? Leti? Da li duboko ponire i uzdiže se kao veliki šareni detlić (Dendrocopos major), ili brzo i pravolinijski kao vodomar (Alcedo atthis)? Hoda? Korača, skakuće, gaca po mulju, pliva? Da li hoda kao čavka (Corvus monedula), ili skakuće kao domaći vrabac (Passer domesticus)?

4) STANIŠTE

U kom staništu je ptica opažena? U ravnici, pobrđu ili visoko u planini (da li znate nadmorsku visinu, približno)? Da li je bila na vodi (more, rijeka, jezero, močvara?), na pješčanoj ili šljunkovitoj plaži, na muljevitoj obali? U tršćaku ili šikari, na livadi ili svježe uzoranoj njivi, u živici, pješčari, šumi (listopadnoj, četinarskoj, mješovitoj, rijetkoj, gustoj?)? Ili na tresavi, kršu, litici ili siparu podno nje, visokoplaninskim pašnjacima i rudinama? Ili je bila u tzv. vještačkim staništima poput solana, ribnjaka, šećeranskih kolektora, đubrišta, rudarskih kopova i jalovišta, naseljenih mesta, duž saobraćajnica? Osim 'makro-staništa', zabilježite i 'mikro-stanište': viđena na tlu (u rijetkoj ili gustoj travi, visokoj ili niskoj, kontinuiranoj ili rascjepkanoj, ili na goloj zemlji) ili u krošnji (nisko ili visoko, na stablu ili spoljnim granama)?

Copyright 2008 Dragan V. Simić

 

PRSTENOVANJE PTICE

Prstenovanje je raširena naučna aktivnost koja nam omogućava da saznamo kuda odlaze mlade ptice po napuštanju gnijezda (postnatalna disperzija), rute seobe, životni vijek ptica u prirodi (nasuprot primjercima u zatočenistvu, koji po pravilu žive duže), itd. Možda ćete opaziti pticu sa više jarkoobojenih plastičnih prstenova na nogama (u Srbiji su korišćeni na bjeloglavim supovima Gyps fulvus i kašikarama Platalea leucorodia). Osim plastičnih u boji, prsten može biti i metalni, sa kombinacijom slova i cifara. Metalni se mnogo više koriste, ali se teže uočavaju. Ako se radi o živoj ptici sa plastičnim prstenovima, zabilježite kombinaciju boja i na kojoj nozi se nalaze (npr. plavi gore, žuti dolje na lijevoj, i crveni gore, metalni dolje na desnoj nozi). Ako ste pronašli mrtvu pticu sa prstenom, sam prsten ponesite sa sobom, a zabilježite broj na njemu te vrstu, datum i lokalitet pronalaženja, kao i uzrok smrti (ukoliko ga možete procijeniti). Prstenovane ptice prijavite Centru za zaštitu i proučavanje ptica, a mi ćemo prijavu poslati EURING-u, Evropskoj uniji za prstenovanje ptica. Najbolje je da nam dostavite i sam prsten, a mi ćemo se pobrinuti o zbrinjavanju pronađenog tijela jedinke. Centar će vas naknadno obavijestiti o tome gdje i kada je pronađena ptica bila prstenovana, koliku je udaljenost prešla između te dve lokacije i koliko je bila stara.

DVOGLED

Osnovna specifikacija dvogleda određena je dvjema ciframa, npr. 8x30 ili 10x40. Prvi broj označava uvećanje a drugi prečnik prednjih sočiva (tzv. objektiva) izražen u milimetrima. Uvećanje od 10x znači da pticu koja je, recimo, udaljena 100 m od vas, u teoriji vidite kao da je na samo 10 metara. U praksi, sa porastom uvećanja opada dubinska oštrina – zona između najbliže i najudaljenije tačke među kojima je slika dovoljno oštra (pa morate češće da okrećete točkić za uoštravanje, a ptice vas neće uvek čekati), potom, opada i širina vidnog polja (što otežava lociranje ptica), a najčešće opada i najmanja blizina do koje se slika može izoštriti. Recimo, stojite pokraj žbuna sa čije druge strane skakuće ptica koju od granja ne vidite dobro. Ako dvogled može da izoštri na toj blizini, grane postaju neoštre i providne, a ptica ogoljena. Kvalitet optike, izražen oštrinom i osvjetljenošću slike, je važniji od uvećanja. Što je prečnik objektiva veći, dvogled 'prima' više svetlosti, pa je slika sjajnija, oštrija i detalji su jasniji. Sa druge strane, što je prečnik objektiva veći, sam dvogled je i veći i teži. Čak i lagan dvogled oko vrata će vam se nakon nekoliko sati činiti teškim poput cigle, velike ne treba niti komentarisati. Nasuprot tome, slabije uvećanje obično donosi jasniju sliku i šire vidno polje.

KAKO IZABRATI

Autor preporučuje uvećanje od 8 ili 10x (pošto se 9x rijetko proizvodi). Modeli 8x35 ili 8x40 su možda najbolji izbor za dvogled opšte namjene, npr. za manje ptice pjevačice i one kojima možete donekle prići, te za obrasla i šumska staništa (posmatranja do 30 m udaljenosti). Takvi dvogledi su i manji i lakši od onih sa uvećanjem od 10x, a imaju i šire vidno polje. Za šumska staništa je bitna i minimalna blizina na kojoj dvogled može da izoštri sliku. Potrebno je da može da izoštri na makar 3 m, a poželjno i manje. Modeli 10x40 ili 10x50 su dobar izbor za krupnije ptice, barske ptice i grabljivice, koje vam neće dozvoliti da im se približite, te otvorena, rijetko obrasla, stepska ili vodena staništa (posmatranja preko 30 m udaljenosti).

TERENSKA BILJEŽNICA

Pored dvogleda i priručnika za određivanje vrsta, terenska bilježnica je obavezan rekvizit. U početku će vam najviše služiti da skicirate opažene ptice koje ne uspijete odmah da pronađete u priručniku. Ne smijete se oslanjati na pamćenje jer se često dešava da poslije nekog vremena povjerujete da ste vidjeli nešto čega nije bilo. Ukoliko je ptica koju opazite ali je ne poznajete nervozna, bolje je da je što duže posmatrate, a potom smjesta skiricate, nego da se latite priručnika rizikujući da vam ptica nestane s vidika. Vrijeme koje potrošite na listanje stranica će biti protraćeno vrijeme za posmatranje, zbog čega možete propustiti da zapazite presudne detalje. Nije važno što ne umijete da crtate, počnite od većeg i manjeg kruga pa ih spojte vratom, na manjem docrtajte kljun a na većem rep i noge, pa dodajte opažene šare na približno tačno mesto. Pokraj crteža zapišite boju perja svakog dijela tijela. Ne zaboravite da opišete boju kljuna i nogu, kao i ma koje karakteristično ponašanje poput uzdizanja repa ili trzanja krila. Kada bilježite zapaženo, držite se onoga što ptica ima, a proces eliminacije (nema žute noge – znači nije ova, nema crn kljun – nije ni ova) ostavite za kasnije. Pošto ste zapisali sve što ste vidjeli, uzmite priručnik i pokušajte da pronađete vašu pticu. Sada je vrijeme za proces eliminacije. Priručnik može da pominje neki karakter koji vi niste opazili, a ptica je već odletjela. Nemojte ga dopisivati, držite se prvobitnih bilješki. Tako učite da raspoznajete i pamtite češće vrste vašeg kraja što vam izoštrava oko za one rijeđe. Redovno hvatanje bilješki vas priprema za ozbiljno posmatranje ptica pri kom ćete bilježiti sve što bilježe i profesionalni ornitolozi.

Copyright 2008 Dragan V. Simić

banervolonter